Oznaka: prvi svetski rat

Obeležen Dan primirja u Prvom svetskom ratu

U Srbiji i širom sveta nizom manifestacija danas od 11 sati obeležava se Dan primirja u Prvom svetskom ratu, u znak sećanja na trenutak kad je primirje stupilo na snagu.

Dan primirja kao državni praznik ustanovljen je u znak sećanja na 11. novembar 1918. godine, kada je u francuskom gradu Kompjenu, u specijalnom vagonu maršala Ferdinanda Foša, u 11.00 sati potpisano primirje u Prvom svetskom ratu, koje je bilo na snazi sve do zaključivanja konačnog mirovnog sporazuma u Versaju 28. juna 1919. godine.

U do tada najstrašnijem sukobu koji je svet video, prema podacima Konferencije mira u Parizu 1919, Srbija je izgubila 1.247.435 ljudi, odnosno 28 odsto celokupnog stanovništva koje je imala po popisu iz 1914. godine. Od tog broja poginulo je ili umrlo od rana i epidemije 402.435 vojnika.

Ceremonija povodom obeležavanja 104. godišnjice Dana primirja, koju su predvodili predsednik Opštine Jovica Antić i njegov zamenik Vladimir Vasiljević, u Ćupriji je održana u centru grada, kod Spomenika poginulim i umrlim u ratovima 1912-1918.

Danas se navršavaju 104 godine od oslobođenja Ćuprije u Velikom ratu: Da slavimo i nikada ne zaboravimo besmrtna dela palih ratnika

Pomenom i polaganjem venaca na spomenik palim borcima u oslobodilačkim ratovima od 1912. do 1918 godine, obeležene su 104 godine od oslobođenja Ćuprije u Prvom svetskom ratu. Vence su položili predsednik Opštine Ćuprija Jovica Antić, delegacija Vojske Srbije i predstavnici ćuprijskog SUBNOR-a.

Istoričar Stefan Stamenković, direktor Ustanove kulture „Ćuprija“, podsetio je da je Srbija, srazmerno broju stanovnika, u Prvom svetskom ratu podnela najveće žrtve, a da je samo oslobađanje Ćuprije izvedeno brzo i bez velikog otpora neprijatelja.

„U ranim jutarnjim časovima 25. oktobra 1918. godine, na južnom kraju varoši, pojavila se prethodnica Moravske divizije Prve srpske armije. Njom je komandovao pomoćni potpukovnik Pešić, koji je na raspolaganju imao jedan bataljon i jednu poljsku bateriju sa svega četiri topa. Jedini otpor neprijateljska vojska je pružila na južnom obodu varoši, kod Poljoprivredne škole (današnje Tehničke škole, prim. autora) i Fabrike šećera. Posle savladavanja neprijatelja, prethodnica potpukovnika Pešića ušla je u Ćupriju u podne i za manje od sat vremena izašla na severnu stranu, do Morave, čime je Ćuprija konačno, posle skoro tri godine, dočekala slobodu“, istakao je Stamenković, dodavši kako je u Ćupriji i bližoj okolini, prema navodima Arčibalda Rajsa, tokom celokupnog trajanja rata ubijeno oko 200 ljudi, ali da je broj stradalih vojnika sa teritorije ćuprijske opštine daleko veći. Neki su kosti, podvukao je Stefan Stamenković, ostavili na Ceru, neki na Kolubari i Drini, Kajmakčalanu i Bitolju, mnogi u albanskim gudurama i na Krfu a neki na povratku kući.

„Imena 216 ćuprijskih palih ratnika koja se nalaze na spomeniku palim ratnicima u Prvom svetskom ratu, podsećaju nas na obavezu da njihova besmrtna dela slavimo i nikada ne zaboravimo”, zaključio je Stamenković.

Pomen poginulim i umrlim ratnicima služio je starešina Crkve Svetog Đorđa u Ćupriji protojerej Rajko Rajković, uz sasluženje bratstva Crkve Svetog Đorđa.