Oznaka: dan drzavnosti

Danas je Dan državnosti Srbije

Dan državnosti je državni praznik Republike Srbije koji se praznuje 15. i 16. februara, a ustanovljen je u spomen na dan kada je na zboru u Orašcu 1804. godine dignut Prvi srpski ustanak, ali i dan kada je u Kragujevcu 1835. godine izdat i zakletvom potvrđen prvi Ustav Knjaževstva Srbije — Sretenjski ustav. Ovaj datum je svakako jedan od najbitnijih u političkom, kulturnom i istorijskom kalendaru Srbije.

Pored toga što je Dan državnosti, on je i Dan ustavnosti Srbije.

Dan državnosti Srbije se slavio do nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nakon čega je ukinut, da bi u Srbiji ponovo počeo da se slavi od 2002. godine.

Povodom ovog državnog praznika neradni dani su 15. i 16. februar.

Danas je rođendan moderne Srbije

Srbija danas obeležava Dan državnosti, u znak sećanja na dva važna istorijska datuma.

Jedan je onaj iz 1804. godine,  kada je na zboru u Orašcu podignut Prvi srpski ustanak protiv Turaka, pod vođstvom Đorđa Petrovića Karađorđa.

Drugi – dan kada je u Kragujevcu 1835. godine usvojen i zakletvom potvrđen prvi moderni, i za to vreme, izuzetno liberalni Ustav Kneževine Srbije. Koliko je Sretenjski ustav bio ispred svog vremena, najbolje govore sledeći izvodi iz ovog najvišeg pravnog akta mlade Kneževine Srbije:

– Svaki Srbin i bez svake razlike jednak je pred zakonima Srbskim, kako u obrani, tako i u kazni na svim sudovima ot najmanjeg do najvećeg;

– Niko u Serbiji ne može se ni goniti ni zatvoriti, razvje po propisu zakona, i ot zakone i prirodne vlasti;

–  Niko u Serbiji da ne stoji više ot tri dana u zatvoru, a da mu se ne javi krivica, za koju je zatvoren, i da se ne uzme na ispit;

–  Niko u Serbiji ne može kaznjen biti, već po zakonu i po presudi nadležnoga suda;

– Komu se jedan put sudilo već za kakvu krivicu, pak je po presudi sudejskoj kaznjen i otpušten, ili nađen da nije kriv, onomu nemožese po drugi put suditi za istu krivicu;

– Svakomu građaninu Srbskomu otvoren je put k svim činovima u Serbiji, kako se samo nađe, daje sposoban i dostojan k njima. Pri jednakoj sposobnosti predpostavljase Srbin stranomu;

– Svaki Srbin ima pravo birati način življenja svog po svojoj volji, samo koji nije na obštenarodnu štetu;

– Kako rob stupi na Srbsku zemlju, ot onoga časa postaje slobodnim, ili ga ko doveo u Serbiju, ili sam u nju pobegao. Srbinu slobodno je roba kupiti, no ne prodati;

– Imanje svakog Srbina, bilo kakvo mu drago, jest neprikosnoveno. Ko se pokusi, dirnuti u tuđe dobro i imanje, ili prisvajati ga, ili okrnjiti, onaj će se smatrati za narušitelja obštenarodne bezbjednosti, bio on ko mu drago i ot kud mu drago;

– Nikakav činovnik ne smje voditi trgovine, il’ raditi zanata sam i pod svojim imenom.